Bežični davatelj internetskih usluga (ponekad zvan bežični ISP ili WISP) korisnicima nudi javne usluge bežične mreže.
Bežični ISP-i prodaju kućanstva za kućanstvo kućama kao alternativu tradicionalnim vrstama internetskih usluga kao što su DSL i kabel. Ove fiksne bežične širokopojasne usluge pokazale su se osobito popularnima u ruralnim područjima zapadnog SAD-a gdje veliki nacionalni pružatelji usluga obično ne pružaju uslugu.
Upotreba bežičnog ISP-a
Da biste koristili bežični ISP, osoba se mora pretplatiti na tu uslugu. Iako nekoliko pružatelja usluga može ponuditi besplatne pretplate na promotivnoj osnovi, većina naplaćuje naknade i zahtijeva ugovore o uslugama.
Bežični ISP, poput ostalih pružatelja internetskih usluga, obično zahtijeva da korisnici imaju instaliran specijalni prijenosnik (tzv. Customer Premises Equipment ili CPE). Fiksne bežične usluge koriste malu antensku antenu instaliranu na krovu s posebnim modemom sličnim uređajem koji se preko kabela povezuje s vanjskom jedinicom kućnog širokopojasnog usmjerivača.
Postavljanje i prijavljivanje na bežični ISP inače rade isto kao i kod drugih oblika širokopojasnog interneta. Internetske veze putem WISP-a obično podržavaju sporiju brzinu preuzimanja od tradicionalnih širokopojasnih usluga zbog vrsta bežične tehnologije koju upotrebljavaju.
Jesu li mobiteli ili drugi davatelji hotspota također bežični ISP-ovi?
Tipično, tvrtka u poslovanju kao bežični ISP isporučuje samo bežičnu mrežu i pristup internetu. Nosači mobitela ne smatraju se bežičnim ISP-ovima jer imaju i znatan posao oko glasovnih telekomunikacija. Danas, međutim, linija između bežičnih ISP-ova i telefonskih tvrtki zamućuje se, a pojam WISP se ponekad koristi zamjenjivo kako bi se odnosio na oboje.
Tvrtke koje instaliraju bežične vruće točke u zračnim lukama, hotelima i drugim javnim poslovnim mjestima također se smatraju bežičnim ISP-ovima.
