Glasaj sad
"Plati prema narudžbi: Dolores". U rukama sam držala prvu plaću i bila sam tako uzbuđena! Ovo nije bio nedosljedan prihod koji sam zarađivao čuvanjem djece, već stvarna isplata od stvarnog posla. Moj učitelj u srednjoj školi preporučio me za radno mjesto recepcionara na medicinskoj klinici u maloj zajednici u kojoj sam pohađao srednju školu. Bila mi je to savršena prilika da steknem iskustvo na radnom mjestu prije diplome, što će biti važan dodatak mom životopisu kada sam započeo traženje posla. Učenje načina rada ureda, interakcija s pacijentima i stjecanje iskustva radeći u profesionalnom okruženju bile su vještine koje sam željno stekao. Svidjelo mi se!
Tog dana, kao i uvijek, ušao sam u kliniku nakon škole kako bih započeo smjenu, samo da mi je suradnik rekao da moram ići odmah na razgovor s upraviteljem ureda. Osjetio sam da nešto nije u redu. Čuli ste kap pinova, a tipični prijateljski pozdravi su izostali. Dok sam nervozno sjedila u stolici preko puta njenog stola, rekla mi je: "Jeste li shvatili da ste sinoć ostavili sef otključan?" Bila sam šokirana i vrlo neugodno. Uvijek sam sebe smatrao vrlo odgovornom i svoje radne dužnosti shvaćao sam ozbiljno. Taj mi je posao bio dragocjen i u tom sam trenutku uistinu mislio da ću dobiti otkaz.
Ulaz u kliniku bio je ogroman i sličan onima koje vidite u banci. Sadržavao je primitke od današnjeg poslovanja. Tijekom tog razdoblja većina je pacijenata plaćala u gotovini ili osobnim čekom, a meni je dodijeljena odgovornost da novac ubacim u sef i zaključam i sef i zgradu nakon što je posljednji pacijent napustio kliniku. Nisam uspio! Razočarao sam ljude koji su mi vjerovali u izvršavanju svojih odgovornosti i razočarao sam sebe.
Taj me dan taj ured nije otpustio. Prepoznala je da sam devastiran jer sam učinio tako veliku pogrešku. Po svojoj je mudrosti znala da više nikada neću učiniti sličnu grešku.
Je li mi se taj dan lutao razmišljajući o nadolazećem ispitu ili o tome koliko domaćih zadataka moram obaviti te večeri? Ne sjećam se. Moje misli tada nisu važne danas. Ono što je važno je da taj dan nisam razmišljao o svojim odgovornostima.
Što sam naučio? Činjenje pogrešaka dio je životnog procesa učenja. Da me ta greška sprječila da prihvatim značajne odgovornosti na budućim pozicijama, moj život bi krenuo vrlo drugačijim putem. Živjeti svoj život bojeći se neuspjeha mogao je biti rezultat ovog incidenta. Nisam zanijekao da nisam zaključao sef, potpuno prihvaćajući odgovornost za svoje postupke. Kad je voditelj ureda donio odluku da mi vjeruje i pružio mi drugu priliku, naučio sam važnost povjerenja u druge i pružanje druge šanse ljudima.
Jesu li postojale druge lekcije iz tog incidenta? Moj se muž često smiješi bilješkama koje podsjećam na zadatke koje moram obaviti. Da, ja sam proizvođač popisa! Nikad više neću zaboraviti važne zadatke svog života.
To što sam tog dana bila razočarana u sebe, naučila me je na važnost da budem potpuno odgovoran za svoje postupke u budućnosti. Nema izgovora.
