Dizanje utega je jedan sport koji ima drevne korijene. Prvi put kada je nastupio na modernim olimpijskim igrama bio je 1896. u Ateni. I danas je olimpijski dizanje tegova vrhunski test čiste snage i brutalne sile.
Dizanje tegova datira još iz vremena egipatske i grčke civilizacije. Tada ga se gledalo kao mjerilo snage i snage. Tek u 19. stoljeću dizanje tegova razvilo se kao međunarodni sport.
U modernim olimpijskim igrama dizanje utega (aka Olimpijski dizanje utega) je atletska disciplina u kojoj sportaši moraju pokušati jednosmjerno dizanje dizača s utezima s pločicama s utezima. Dva glavna dizala koja su uključena u natjecanje su 'čist i kreten' i trzaj.
Dizači dizača utega imaju ukupno tri pokušaja, a tada se kombinirani ukupno dva najteža dizača koriste za utvrđivanje konačnog rezultata za različite kategorije težine. Podjela u kojoj će se sportaši natjecati određena je strogo njihovom tjelesnom masom. Postoji ukupno 8 odjela težine za muškarce, dok žene imaju 7 odjeljenja s težinom.
Muški tegovi | Klase tjelesne težine za žene | |
1 | 56 kg (123 lb) | 48 kg |
2 | 62 kg | 53 kg (117 lb) |
3 | 69 kg (152 lb) | 58 kg (128 lb) |
4 | 77 kg (170 lb) | 63 kg (139 lb) |
5 | 85 kg (187 lb) | 69 kg (152 lb) |
6 | 94 kg (207 lb) | 75 kg |
7 | 105 kg (231 lb) | 75 kg i više (165 lb) |
8 | 105 kg i više (231 lb +) |
Za svaku od gornjih divizija težine, dizači se moraju natjecati u borbi za čistu i trzaj. Natjecatelj koji odabere započeti s najnižom težinom tradicionalno ide prvi te se težina postepeno povećava. Ako natjecatelj ne uspije podići težinu, mora napraviti drugi pokušaj. Alternativno, oni mogu ići na veću težinu.
Reza se utovariva postepeno i napreduje do težih dizala tijekom natjecanja. Nagrade se dodjeljuju sportašu koji diže najteže utege u svakom kao i u ukupnom poretku - maksimalna težina oba kombinirana.