WiMAX i LTE dvije su nove tehnologije za mobilnu širokopojasnu internetsku uslugu. I čini se da WiMAX i LTE imaju slične ciljeve koji omogućuju globalno povezivanje bežičnih podatkovnih mreža za mobilne telefone, prijenosna računala i druge računalne uređaje. Zašto se te dvije tehnologije i nadalje međusobno natječu, a koje su razlike između WiMaxa i LTE-a?
Različiti pružatelji bežičnih usluga i prodavači industrije podržavaju WiMax ili LTE ili oboje, ovisno o tome kako ove tehnologije imaju koristi od svojih tvrtki. U SAD-u, primjerice, mobilni pružatelj usluga Sprint podržava WiMax, dok konkurenti Verizon i AT & T podržavaju LTE. Proizvodne tvrtke mogu preferirati jednu ili drugu ovisno o njihovoj sposobnosti da proizvode hardver više ili manje skupo.
Niti jedna tehnologija ne očekuje da će zamijeniti Wi-Fi kućne mreže i vruće točke. Za potrošače, dakle, izbor između LTE i WiMax dolazi do razine do koje su usluge dostupne u njihovoj regiji i nude bolju brzinu i pouzdanost.
dostupnost
Davatelji mobilnih mreža poput Verizon-a u SAD-u namjeravaju razviti tehnologiju Long Term Evolution (LTE) kao nadogradnju na postojeće mreže. Davatelji usluga instalirali su i započeli testiranje nekih LTE opreme u probnim implementacijama, no te mreže još nisu otvorene za javnost. Procjene za kada će prve LTE mreže biti dostupne kreću se od 2010. kasnije do 2011. godine.
S druge strane, WiMax je već dostupan na nekim lokacijama. WiMax ima smisla osobito u područjima gdje 3G mobilna usluga trenutno nije dostupna. Međutim, početna implementacija za WiMax koncentrirana je u gusto naseljenim područjima kao što su Portland (Oregon, SAD), Las Vegas (Nevada, SAD) i Koreja, gdje već postoje druge širokopojasne internetske opcije poput vlakana, kabela i DSL.
Ubrzati
WiMAX i LTE obećavaju veću brzinu i kapacitet u usporedbi s ranijim standardima 3G i bežičnim širokopojasnim mrežama. Mobilna internetska usluga teoretski može doseći između 10 i 50 Mbps brzine veze. Nemojte očekivati da ćete redovito vidjeti takve brzine sve dok se ove tehnologije ne sazriju tijekom narednih nekoliko godina. Postojeći korisnici usluge Clearwire WiMax u SAD-u, primjerice, uglavnom izvješćuju brzine ispod 10 Mbps koje variraju ovisno o lokaciji, dobu dana i drugim čimbenicima.
Naravno, kao i kod drugih vrsta internetskih usluga, stvarna brzina veza ovisi o odabranoj vrsti pretplate i kvaliteti davatelja usluga.
Bežični spektar
WiMAX nije definisao niti jednu fiksnu traku za bežično signaliziranje. Izvan SAD, WiMax proizvodi obično ciljaju 3,5 GHz, što je ujedno i novi standard za mobilne širokopojasne tehnologije. U SAD-u međutim, frekvencija od 3,5 GHz uglavnom je rezervirana za uporabu od strane vlade. Uobičajeno su korišteni WiMax proizvodi u SAD-u 2,5 GHz umjesto toga, iako su dostupni i različiti rasponi. LTE davatelji usluga u SAD-u namjeravaju koristiti nekoliko različitih bendova, uključujući 700 MHz (0,7 GHz).
Korištenje viših frekvencija signala omogućava bežičnoj mreži teoretski da prenosi više podataka i time potencijalno osigurava veću širinu pojasa. Međutim, veće frekvencije također imaju tendenciju da putuju kraće udaljenosti (koje utječu na područje pokrivanja) i više su osjetljive na bežične smetnje.
