Ruth Heidrich je sportašica, spisateljica i osoba koja je preživjela rak dojke i koja je već više od trideset godina usvojila veganski način života. Dok je bila na biljnoj prehrani, Heidrich je doživjela povlačenje raka dojke, a napredovala je od trčanja maratona do triatlona, postavši prva poznata veganka koja je trčala prestižni Kona Ironman Triathlon. Proglašena jednom od 10 najspremnijih žena u Sjevernoj Americi, ova maratonka optimizira moćna svojstva veganske prehrane kako bi dosegla nove visine svojim sportskim naporima. Do danas je osvojila 900 trofeja, 8 zlatnih medalja na Američkim seniorskim olimpijskim igrama i završila 67 maratona uključujući one u Bostonu, New Yorku i Moskvi.
Heidrich je također autor A Race for Life, Senior Fitness, The CHEF Cook/Rawbook, Lifelong Running: How to Overcome the 11 Myths of Running & Live a He althier Life, i Prevent, Reverse, & Cure ED : Deset koraka do potpune seksualne spremnosti. Također piše razne članke na svom blogu, naglašavajući kako veganska prehrana može izliječiti i nahraniti tijelo.
U ekskluzivnom intervjuu za The Beet iz prosinca 2020., Heidrich – sada stara 86 godina – govori o svom zdravstvenom putu, kako joj je veganska prehrana pomogla da postigne svoje trkačke podvige i što jede tijekom dana. Vjerujemo da će vas njeni savjeti osnažiti da se napunite sirovom hranom biljnog podrijetla i ojačate svoje tijelo kako biste ostvarili svoje fitness ciljeve!
The Beet: Što vas je navelo da postanete vegan?
"Dr. Ruth Heidrich: S dijagnozom raka dojke u stadiju 4, imala sam poslovični medicinski pištolj> Shvatila sam da bi mi ova informacija o moći prehrane mogla spasiti život, pa sam se tome posvetila."
TB: Možete li nam ispričati priču - jako smo vam zahvalni što dijelite svoje zdravstveno putovanje.
"RH: Godine 1968. vidio sam knjigu pod naslovom Aerobik> Na kraju sam pročitao knjigu, u kojoj sam naučio mnoge dobrobiti vježbanja i dobio inspiraciju da počnem trčati svako jutro. Na kraju sam počela trčati maratone. Trčao sam 14 godina kada mi je stigla dijagnoza raka i mislio sam da sam previše zdrav da bih imao rak. Dobio sam drugo, treće, pa čak i četvrto mišljenje da, da, to je definitivno rak. Upravo u to vrijeme, pročitao sam da dr. John McDougall radi istraživanje o prehrani i raku dojke i zanimalo me to istraživanje. Tražio je subjekte koji su tek dijagnosticirani i prije nego što su prošli kemoterapiju/zračenje."
Pokušavao je pokazati da sama veganska prehrana s niskim udjelom masti može preokrenuti rak bez kemoterapije/zračenja. pa čak niti imati ponovnu pojavu raka. Pokazao mi je epidemiološke studije i studije na životinjama koje podupiru njegovu teoriju.Bio sam uvjeren i prijavio sam se za njegovo kliničko istraživanje i od tog sam trenutka bio novopečeni vegan!"
TB: Jeste li isprobali i druge alternativne načine?
RH: Ne, studije koje mi je pokazao dr. McDougall uvjerile su me da je to pravi put. Naoružan ovom informacijom, u manje od dva sata s dr. McDougallom, izašao sam iz njegovog ureda kao vegan.
TB: Što je tvoj doktor rekao? Većina je skeptična da je hrana lijek.
"RH: Moj onkolog se rugao kad sam mu rekla što radim, rekavši da dijeta nema nikakve veze s rakom dojke! Poslao me gastroenterologu koji mi je rekao da nikako ne mogu dobiti dovoljno proteina, kalcija i svih esencijalnih aminokiselina. Vratio sam se dr. McDougallu i on mi je pokazao kako ću dobiti mnogo proteina, kalcija i esencijalnih aminokiselina. Tako da sam i dalje uvjeren da sam bio na dobrom putu."
TB: Koji je bio najteži trenutak ili najveći izazov? Jeste li skoro odustali?
RH: Naoružan tom statistikom, nije bilo sumnje da je to bila prava stvar. Tada sam otkrio da stvarno volim hranu i vidio toliko drugih dobrobiti, tako da nije bilo teško niti sam ikad bio blizu odustajanja. Zapravo, počela sam buncati o dijeti, ali nitko me nije slušao. Mislili su da sam glup što nisam slijedio konvencionalni tretman.
TB: Koje ste razlike uočili nakon što ste postali vegan?
RH: Počeo sam primjećivati neke dobrobiti već sljedećeg jutra! Cijeli sam život patio od zatvora, to je bila velika prednost. Tada je bol u kostima počeo nestajati, odmah sam se vratio trčanju i uzeo 17 minuta slobodnog vremena za sljedeći maraton. Tako sam trčao brže i ugodno iznenađen koliko sam se brzo oporavio. Nova snimka kostiju bila je čista kao i jetra. Lezija u mojim plućima se inkapsulirala tako da je bilo samo pitanje promatranja da li raste i zapravo je nestala nekoliko godina kasnije.
TB: Kako sada jedeš? Kako izgleda vaš tipičan dan (u smislu onoga što jedete za doručak, ručak, večeru i međuobrok(e)?
RH: Ujutro počinjem s pakiranjem lisnatog povrća u blender koji uključuje kelj, bok choi, raštike, potočarku, špinat, kupus, rikulu, klorelu, cilantro, komorač, ružmarin, pa čak i zeleni luk i vrhove celera. Naravno, nije sve to dostupno u isto vrijeme, pa žongliram s varijacijama zelenja i količinama. Zatim dodam dovoljno filtrirane vode u zeleni smoothie da dobije konzistenciju salse.
Za doručak ću u velikoj zdjeli imati režanj zgnječenog svježeg češnjaka koji ću ostaviti da odstoji otprilike deset minuta jer izloženost povećava dostupnost alicina, jednog od protuupalni sastojci. Kako bih dobio dobru opskrbu omega-3 masnim kiselinama, dodajem žlicu sjemenki lana, chia i konoplje u zeleni smoothie i kupujem što više organskog.Otprilike trećinu toga prelijem preko zobenih zobi, različitih starih žitarica kao što su teff, amarant ili raž, malo borovnica i dovoljno filtrirane vode za ovlaživanje.
Za moj ručak je papaja ili mango, banana, 7 ili 8 suhih šljiva, zgnječeni režanj češnjaka, centimetar svježeg, sirovog đumbira;centimetar svježeg kurkuma (ili mljevena ako svježa nije dostupna) s crnim paprom (kako bi se poboljšala njezina apsorpcija), velikom kriškom organskog tofua, šakom badema, velikom količinom cimeta i više lisnatog povrća iz zelenog smoothieja.
Za moju večeru, to je ostatak zelenog smoothieja, ali preliven cherry rajčicama, brokulom, mrkvom, grahom, gljivama, drugim zgnječenim češnjem češnjaka, i možda ciklom, rotkvicom, krastavac, tikvica, bamija, tikva ili zeleni grah - što god sam slučajno našao na tržnici.Moj glavni škrob su cjelovite žitarice, kvinoja i onoliko ljubičastog slatkog krumpira ili slatkog krumpira koliko mi treba potpuna sitost.
Final je moj omiljeni desert svih vremena - više borovnica, šaka goji bobica, šaka oraha, zaobljena čajna žličica 100-postotnog kakaovog praha, malo stevije i dovoljno filtrirane vode da navlažite kakao prah. Kad nađem veliki, svježi ananas, dodam i njega.
Ovo je dijeta bogata hranjivim tvarima koju sam uspio smisliti i toliko je zadovoljavajuća da nikad ne osjećam potrebu za grickalicama. Uključujem svaki hranjivu tvar koju sam mogao naći da pomognem svom imunološkom sustavu. Također sam uvijek u potrazi za bilo kakvim poboljšanjima. To je vrlo sirova i hranjiva prehrana koja se fokusira na protuupalne aspekte ovih sastojaka. Jedina kuhana hrana su slatki krumpir, kvinoja, grah i gljive. (Vjerojatno ste čuli za one “gadne lektine” za koje su neki rekli da ih ima u grahu i drugim mahunarkama, što je istina, ali mi ne jedemo nekuhani grah, a nakon što se skuha, zdrav je, dodaje sitost i izvrstan su izvor proteina i vlakana.)
TB: Što biste savjetovali nekome tko razmišlja o prelasku na biljke?
RH: Naoružajte se razumijevanjem znanosti koja stoji iza toga kako vas pogrešna hrana može ubiti i kako ispravna hrana može spriječiti većinu najčešćih bolesti koje ubijaju,1, bolesti srca,2, rak, 3 moždani udar, 4 medicinske pogreške, vjerovali ili ne. Ova dijeta može preokrenuti dijabetes tipa 2, visoki krvni tlak, E.D i pretilost, te vam čak omogućiti da trčite Ironman triatlon.
TB: Koji je vaš osobni najveći trijumf? Na što si najponosniji?
RH: Rekao bih da je to što sam bio znatiželjan bio moj najveći trijumf. Iz znatiželje sam uzeo knjigu, pročitao je i krenuo u skoro 50-godišnji rekord trčanje. Zatim, kad sam pročitao o nekim istraživanjima koja se provode o raku, bio sam dovoljno znatiželjan da saznam o tome i mogu li sudjelovati. Zatim, naravno, prilično sam ponosan na onih šest Ironman triatlona koje sam odradio, četiri u Koni, Havaji; jedan u Aucklandu, Novi Zeland; i jedan u Hikoneu, Japan. S informacijama koje sam stekao, okrenuo sam se predavanjima i pisanju knjiga kako bih sve te vrlo vrijedne informacije prenio svima.
TB: Koju poruku imaš za svijet?
RH: Ponestaje nam vremena! Između rasipanja naših resursa uzgojem životinja za hranu, okrutnog, bolnog načina na koji se s tim životinjama postupa i klimatskih promjena koje već vidimo, postoji svaki razlog da se sada promijenimo! Ono što sada radimo nije održivi, osobito s populacijom koja se nastavlja eksponencijalno povećavati.
Za više inspirativnih priča o biljkama pogledajte The Beet's Success Stories.
